Kada se pogleda mapa Evrope, jedna stvar upada u oči – granica funkcionalnih, bogatih i uređenih država uglavnom se poklapa sa granicom gde se istorijski završava zapadno hrišćanstvo (protestantizam i katolicizam), a počinje pravoslavni svet. To nije slučajnost, već direktna posledica onoga što nosimo u glavi i u duši.
Suština problema leži u sukobu dva koncepta: individualizma i kolektivizma.
Zapadni model je društvo izgradio na individualizmu. Tamo si ti, kao pojedinac, odgovoran za svoj život, svoj greh, svoj uspeh i svoj neuspeh. Pred Bogom stojiš sam, pred zakonom stojiš sam. To te tera da grizeš, da učiš, da preuzimaš rizik. Iz tog pritiska se rađaju inovacije, progres i red. Ljudi ne čekaju da im država nadje posao i reši život nego prave sistem koji im omogućava da rade i stvaraju vrednost na duge staze.
Pravoslavni svet, s druge strane, vekovima guta priču o kolektivizmu kroz crkveni koncept sabornosti. Prevedeno na običan jezik: „Mi smo svi jedno telo, mi smo organska zajednica, mi smo stado.“ Na prvi pogled to zvuči plemenito i toplo, ali u praksi, taj kolektivizam u sekularnom životu mutira u najprizemniji tribalizam i plemensku svest.
Zašto je to pogubno za progres? Zato što gde svi misle isto, niko ne misli mnogo. Kolektivizam i plemenska svest ubijaju ličnu odgovornost i inovacije. Kada je pleme (nacija, partija, klan) svetinja, onda pojedinac ne vredi ništa sam za sebe. Ako si previše pametan, ako štrčiš, ako nudiš nešto novo – ti si sumnjiv jer kvariš prosek krda. Progres traži bunt i kritičko mišljenje, a pleme traži slepu poslušnost i uklapanje.
Zakon u takvom duhovnom kodu doživljavamo kao nešto rigidno i strano, a ne kao svetinju, društvom počinje da vlada korupcija. Kod nas se sve rešava „ljudski“, „po babu i po stričevima“, preko veze i uz kafu. Korupcija u pravoslavnim zemljama nije incident – ona je sistemski način funkcionisanja jer nam nedostaje unutrašnji, duhovni kočioni mehanizam koji kaže: Pravilo je iznad mog rođaka i mog interesa.
Zato pravoslavne zemlje, od Balkana do istoka Evrope, uporno padaju u pokušaju da naprave ozbiljnu, modernu državu. Možemo mi prepisati najbolje zakone iz Švedske ili Nemačke, ali džaba nam napredan softver kada nam hardver u glavama nije optimizovan za dati softver.
Sažmi
