‘Nestalo je područje veličine Švicarske, to vam je 10 nogometnih igrališta u minuti! Ali, ugledajte se u dvije države‘
Sječa šuma u Brazilu; ilustracija
Douglas Magno/Afp/Profimedia/Douglas Magno/afp/profimedia
SJEČA BOROVANa pulskim Valkanama okupili se aktivisti protiv rušenja šume, naoružani zaštitari čuvaju gradilište
PLUĆA SVIJETAStroga politika sječe šuma u Amazoniji dala je rezultate: Nakon odlaska Bolsonara palo je za 34%
Uništavanje svjetskih prašuma nastavilo se nemilosrdnom brzinom i u 2023. godini, unatoč značajnom usporavanju sječe šuma u brazilskoj i kolumbijskoj Amazoni, pokazuju nove brojke, piše Guardian.
Prošle je godine iskrčeno područje gotovo veliko kao Švicarska – ukupno 37.000 kvadratnih kilometara, prema brojkama koje su prikupili Svjetski institut za resurse (WRI) i Sveučilište Maryland. To je brzina od 10 nogometnih igrališta u minuti, a sječa je najčešće potaknuta željom da se što više terena prenamjeni u poljoprivredno zemljište.
Dok su Brazil i Kolumbija značajno usporile sječu šuma – Brazil za 36, a Kolumbija za 49 posto pod politikama zaštite okoliša predsjednika Luiza Inácia Lula da Silve i Gustava Petra – to je nadoknađeno velikim povećanjem sječe u Boliviji, Laosu, Nikaragvi i drugim zemljama. Kanada je također doživjela rekordan gubitak šuma zbog požara, izgubivši više od 8 milijuna hektara.
Mikaela Weisse, direktorica Global Forest Watcha pri WRI-u, rekla je: ‘Svijet je napravio dva koraka naprijed, pa onda dva koraka unatrag kada je riječ o gubitku šuma u prošloj godini. Oštar pad u brazilskoj Amazoni i Kolumbiji pokazuje da je napredak moguć, ali sve veći gubitak šuma u drugim područjima uvelike je spriječio taj napredak‘, rekla je. ‘Moramo učiti od zemalja koje uspješno usporavaju krčenje šuma.‘
Prenamjena zemljišta – u čijem je središtu uvijek sječa šuma – drugi je najveći izvor emisije stakleničkih plinova i glavni pokretač gubitka bioraznolikosti. Očuvanje kišnih šuma ključno je za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stupanj iznad predindustrijske razine, kažu stručnjaci.
Upozorili su i da nastavak krčenja šuma znači da vlade opasno skreću s pravog puta kada je u pitanju ispunjavanje obveza u pogledu klime i bioraznolikosti. Na klimatskoj konferenciji Cop28 u Dubaiju, vlade su se složile da je potrebno zaustaviti i preokrenuti gubitak i degradaciju šuma do 2030., nakon što su se svjetski čelnici na Cop26 u Glasgowu obvezali da će prekinuti njihovo uništavanje ovog desetljeća.
Ali nove brojke pokazuju da je svijet daleko od ispunjenja ovog cilja, s tek malim promjenama u globalnom gubitku šuma tijekom nekoliko godina. Iako je Brazil znatno usporio stopu gubitka šuma, ta je zemlja je i dalje jedna od tri koje su izgubile najviše svojih izvornih prašuma, uz Demokratsku Republiku Kongo i Boliviju. Zajedno su odgovorni za više od polovice ukupnog globalnog uništenja prašuma.
Unatoč tome što ima manje od polovice šuma nego neke druge velike prašumske zemlje poput DR Konga i Indonezije, Bolivija je zabilježila veliki porast gubitka šuma već treću godinu zaredom, uglavnom zbog širenja uzgoja soje.
Laos i Nikaragva izgubili su velike dijelove svojih preostalih netaknutih prašuma 2023. godine, iskrčivši 1,9 odnosno 4,2 posto u jednoj godini. Razlog tome je, kažu stručnjaci, što se vrlo rascjepkane šume u zemljama koje su već jako iskrčene, često mogu brže posjeći. U Laosu poljoprivrednu ekspanziju potiče potražnja za robom iz Kine, dok su u Nikaragvi za to krivi uzgoj stoke i širenje poljoprivrede.
Unatoč lošim ukupnim brojkama za 2023., istraživači kažu da bi svijet mogao učiti iz primjera Brazila i Kolumbije kako bi zaustavio krčenje šuma. Profesor Matthew Hansen, specijalist za daljinska istraživanja na Odsjeku za geografiju Sveučilišta u Marylandu, rekao je: ‘Stvarno vjerujem da je jedini način za zaštitu postojećih šuma kompenzacijski fond za očuvanje prašuma.‘
‘Njemačka je ponudila ‘Fair Deal‘, čija su sredstva namijenjena prašumskim zemljama. Norveška se na sličan način angažirala u Gabonu, koristeći emisiju CO2 kao mjeru. Spojite taj pristup sa snažnim upravljanjem i angažmanom civilnog društva, i moglo bi uspjeti‘, rekao je.
Godišnje u Srbiji zbog nelegalne seče nestaje hiljade hektara šuma: „Čujemo testere, ali dok dođemo ničega više nema“
23/07/2021
–
07:06
Godišnje u Srbiji zbog nelegalne seče nestaje hiljade hektara šuma: „Čujemo testere, ali dok dođemo ničega više nema“ – Copyright Pixabay
U Srbiji godišnje nestane hiljada hektara šume. Najviše šuma ima na jugu zemlje, a tamo se i najviše drveća nelegalno poseče, dok je sa druge strane Vojvodina, prema podacima državnog revizora, najmanje pošumljena u celoj zemlji. Međutim, to ne sprečava one koji su rešili da ilegalno seku drveće da to i čine, jer krivci se teško pronalaze, krađa se još teže dokazuje, pa je malo onih koji odgovaraju.
Prema podacima Državne revizorske institucije, u poslednjih 20 godina samo je duž administrativne linije sa KiM utvrđeno da je bespravno posečeno više od 640.000 kubnih metara drva
Na udaru su najviše privatne šume, jer su slabije obezbeđene od državnih koje inače imaju čuvara 24 sata, kaže za Euronews Srbija Vladimir Vasić, rukovodilac Odeljenja za privatne šume „Srbijašuma“. On navodi da se borba protiv nelegalne seče šuma razlikuje po tome da li je reč o privatnim ili državnim šumama.
„Naše preduzeće obavlja stučno-savetodavne poslove na 1.200.000 hektara šuma u privatnom vlasništvu, ali ih ne čuvamo. To je obaveza svakog vlasnika. Što se tiče šuma koje su državne, one su obezbeđene tako što imaju čuvara 24 sata. Uprkos tome, dešavaju se šumske krađe i sve one su procesuirane“, objašnjava Vasić.
Na pitanje šta da rade vlasnici privatnih šuma, Vasić odgovara da se procedura reakcije razlikuje po tome da li je vlasnik šume zatekao one koji nelegalno seku drveće ili je za to saznao nakon izvršenja krivičnog dela.
Euronews TV“Oni su često u dilemi ili zabludi da smo mi naležni za njihovo čuvanje. Ukoliko vlasnik sazna da je nelegalna seča šume u toku, on najpre treba da javi MUP-u kako ne bi došlo do konfliktnih situacija. Međutim, ukoliko sazna za seču nakon što je učinjena, onda je dužan da prijavi nadležnoj šumskoj upravi i oni će onda izaći na teren i prikupiti sve podatke. Kada se napiše zapisnik, on se prosleđuje nadležnim instancama za dalji postupak“, objašnajva on.
Kaže da se i kaznena poltika razlikuje od toga koliko je drveća posečeno.
„Zakon o šumama predviđa da se fizička lica mogu kazniti novčano od 10 do 100.000 dinara. Što se tiče dela koje se kategoriše kao pustošenje šuma ili šumska krađa, to je svaka seča preko jednog kubika, onda se uključuje i zatvorska kazna“, kaže Vasović.
Pošumljenost ispod evropskog proseka
Nelegalna seča dodatno pogoršava inače lošu situaciju u Srbiji kada je reč o pošumljenosti koja je ispod evropskog proseka, a najslabija je u poređenju sa zemljama u okruženju. Ova pojava je najizraženija u privatnim šumama.
Izveštaj državnog revizora, od početka godine, potrvđuje da je u Srbiji Vojvodina najmanje pošumljena. Od 45 vojvođanskih opština, u njih 14 pošumljenost je ispod jedan odsto.
Po prostornom planu, predviđeno je da se prostor pod šumama poveća dvostruko. Ekološki aktivisti smatraju da je još drveća potrebno za Frušku goru, da se inače seča drveća ne koristi u komercijalne svhre.
Pokret „Odbranimo šume Fruške gore“ pozvao je Tužilaštvo da se pozabavi i onom legalnom sečom koja se radi u skladu sa važećim planovima, ali iza koje stoje, tvrde, zloupotreba službenog položaja, nesavestan rad i trgovina uticajem. Zbog toga su krajem maja podneli krivičnu prijavu protiv pet lica, među kojima je i visoko pozicionirani državni službenik iz Uprave za šume Ministarstva poljoprivrede.
Dragana Arsić, iz pokreta „Odbranimo šume Fruške gore“ kaže za Euronews Srbija da je reč o organizovanoj grupi koja na ovaj način funkcioniše godinama.
„Shvatili smo da je u pitanju jedna organizovana ekipa ljudi koja se dobro poznaje, što je jako bitno. Dugo godina zajedno rade. Vrše se nesavesne radnje, vrši se trgovina uticajem, oni prosto prisvajaju, imaju neku protivpravnu korist“, kaže Arsić.
Manastirskim šumama Eparhije sremske danas gazduje preduzeće „Šume Fruške gore“. Prema podacima iz APR-a, Pokret je zaključio i Tužilaštvu ukazao na činjenicu da je to preduzeće u oktobru 2020. osnovao državni službenik iz Uprave za šume Ministarstva poljoprivrede, a da je samo dva meseca kasnije osnivačka prava preneo na osobu koja je ujedno i većinski vlasnik stugare, inače jednog od najvećih kupaca drvne građe.
U priču je, tvrde u Pokretu, uključen i jedan uposlenik Nacionalnog parka. Svu dokumentaciju predali su Tužilaštvu, uključujući i ugovor između Eparhije sremske i preduzeća koje je ranije gazdovalo manastirskim šumama, ostvarivalo prihod od njih i za to crkvi godišnje plaćalo 185 hiljada evra.
„U pitanju je u suštini najgori model upravljanja manastirskim šumama, takozvani koncesionarski model. Možete zamisliti koji je to onda prihod od seče šume, kada crkvi ostaje čistih 185.000, a ova firma sve troškove podmiruje“, dodaje Arsić.
Da su u toku predistražne radnje, potvrdili su Euronews-u u Višem javnom tužilaštvu. Ministarstvo poljoprivrede na naša pitanja nije odgovorilo, baš kao ni Eparhija sremska, gde su naveli da će o tome razgovarati sa pravosudnim organima, ne i sa novinarima. Jedino predstavnici Nacionalnog parka navode da čekaju da ih ovome obaveste nadležni organi.
Dragan Vidović, iz JP Nacionalni park Fruška gora kaže za Euronews da je svako ko poseduje više od 100 hektara šume, obavezan da izradi osnovu gazdovanja šumama, desetogodišnji planski dokument, kog prilikom seče mora i da se pridržava. Taj plan odobravaju Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, nadležni sekretarijat i konačno Ministarstvo poljoprivrede.
„Sečemo manje od predviđenog etata koji je propisan tim šumskim osnovama. Kontrole su redovne i kod nas i kod njih. Ja mislim da bi inspekcija do sad ustanovila da ima nekih odstupanja u količini ili prekomernosti“, kaže Vidović.
Na jugu se drveće kade na veliko
U okolini Niške banje šumari svakodnevno zatiču posečeno drveće i opustošene šume.
Meštani sela Ravni Do kažu za Euronews Srbija da se drveće krade na veliko, a da i dalje nisu otkrili ko tačno to radi.
„Krade se na veliko. Sin ujutru ode na posao i kada se vrati ima šta i da vidi. Ne znamo ko, a ni kada to radi. Sva dobra drva poseku i odnesu, nama ostane ono što im je neupotrebljivo. Čujemo nekada samo testere, ali dok dođemo ničega više nema. Znamo samo da su organizovani i da ih ima četvorica ili petorica“, pričaju oni.
Poslednju deceniju, samo u ovom delu Srbije, u državnim šumama godišnje je nelegalno posečeno u proseku blizu 500 kubika drveta, a u privatnim i do osam puta više. U prvih šest meseci ove godine podneto je 14 prijava za nelegalnu seču, a samo se u četiri slučaja zna ko je kriv.
Nebojša Mihovilović, direktor šumskog gazdinstva Niš kaže za Euronews Srbija da su privatne šume u većem problemu i češće su na udaru onima koji nelegalno seku drveće.
„Vrlo su vešti, jer znaju kada i kako da rade. Procene kakav je teren i onda dođu da seku. Veći je problem za privatne šume, jer ih mi ne čuvamo“, kaže Mihovilović.
U odnosu na zaradu, kazne za počinioce su male, a država godišnje gubi na hiljade evra. Međutim, ovde nije reč samo o materijalnoj, već i o ekološkoj šteti koja je takođe velika.
