Kako je Hrvatska zadala žestok udarac Putinovim korisnim budalama

Ukratko, mađarska vlada na čelu s Viktorom Orbanom apelirala je na Hrvatsku da dopusti tranzit ruske nafte prema Mađarskoj pozivajući se na „pravila EU-a“ – koristeći se tako upravo onom institucijom koju Mađarska pokušava marginalizirati kad god joj to ne ide u prilog.

Hrvatska vlada, međutim, ostaje pri svom čvrstom stavu i ponovila je kako neće dopustiti nikakvu opskrbu ruskom naftom za Mađarsku i Slovačku.

U međuvremenu, proruska vlada u Mađarskoj zaustavila je isporuku dizela i električne energije dok god je blokiran naftovod Družba koji prolazi kroz Ukrajinu. Druga proruska vlada, ona u Slovačkoj, također prijeti sličnim mjerama.

Ruski napad otvorio je novu rutu. Ključan igrač na tom putu je Hrvatska

Sve je počelo ruskim napadom na ukrajinski teritorij u kojem je oštećen naftovod Družba, čime je zaustavljen dotok ruske nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj. Time je otvorena nova energetska kriza u srednjoj Europi.

Inače, Družba jedan je od najdužih i najvažnijih naftovodnih sustava na svijetu, izgrađen još u doba SSSR-a kako bi povezao ruska naftna polja s rafinerijama u srednjoj i istočnoj Europi preko dva velika kraka – sjevernog i južnog.

Ukrajinska naftna i plinska kompanija Naftogaz izvijestila je 27. siječnja da je Rusija napala jedno od njihovih postrojenja na istoku zemlje, ne precizirajući točnu lokaciju. Ipak, gradske vlasti u Brodiju – mjestu gdje se naftovod Družba siječe s trasom Brodi-Odesa – upozorile su stanovnike na onečišćenje zbog zapaljenih naftnih derivata. Istovremeno, ukrajinski šef diplomacije Sibiha je na mreži X objavio fotografiju vatrogasaca pred zidom plamena uz popratni tekst:

„Ovo je infrastruktura naftovoda Družba u plamenu nakon ciljanog ruskog napada 27. siječnja, zbog kojeg je prekinut tranzit nafte“, napisao je tada Sibiha o rijetkom slučaju u kojem su Rusi pogodili naftovod kojim sama Rusija opskrbljuje Europu.

Umjesto da iskoriste priliku za stvarnu diversifikaciju i okretanje neruskim izvorima, Budimpešta i Bratislava refleksno su se opet okrenule – Moskvi, samo s novom rutom.

Ključna razlika je što bi ta nova ruta vodila preko Hrvatske. Mađarska i Slovačka nisu tražile alternativnu naftu nego alternativan koridor za isti ruski Urals, sada preko Jadranskog naftovoda (Janaf). Time su pokušale pretvoriti hrvatski teritorij i infrastrukturu u tehnički bypass za političko razvodenje europskih sankcija.

Mađarska i Slovačka u dramatičnom pismu Hrvatskoj: „Bez odgode nam omogućite rusku naftu“

U dramatično intoniranom pismu hrvatskom ministru gospodarstva Anti Šušnjaru, mađarski šef diplomacije Péter Szijjártó i slovačka ministrica nadležna za energetiku Denisa Saková tražili su da Hrvatska otvori vrata ruskoj nafti.

„Tražimo od Hrvatske da omogući transport ruske nafte u Mađarsku i Slovačku putem naftovoda Adria, jer naše izuzeće od sankcija pruža mogućnost uvoza ruske nafte morem ako su isporuke naftovodom poremećene“, piše u tom pismu, pozivajući se na ranije izuzeće od embarga.

„Sigurnost opskrbe energijom neke zemlje nikada ne smije biti ideološko pitanje. Stoga očekujemo da Hrvatska, za razliku od Ukrajine, neće ugroziti sigurnost opskrbe naftom Mađarske i Slovačke iz političkih razloga“, poručuju Szijjártó i Saková.

Szijjártó dodatno u javnim istupima tvrdi da „Ukrajina iz političkih razloga odbija ponovno pokrenuti tranzit nafte naftovodom Družba“, čime se odgovornost za posljedice ruskog napada pokušava prebaciti na žrtvu, a ne na agresora koji je cjevovod granatirao.

Šušnjarov odgovor: „Pomoć da, ruska nafta ne“

Ante Šušnjar, DP-ov ministar gospodarstva u Plenkovićevoj vladi, jasno je poručio da Hrvatska neće biti logistički produžetak Kremlja, ali da će pomoći partnerima da ne ostanu bez goriva. „Janafovi kapaciteti su dovoljni i nema tehničkih izgovora za uvoz ruske nafte“, poručio je Šušnjar.

Naglasio je da je Hrvatska spremna uključiti se u rješavanje krize, ali pod jednim ključnim uvjetom.

„Spremni smo pomoći u rješavanju akutnog poremećaja, u skladu s europskim zakonodavstvom i OFAC pravilima. Nitko ne smije ostati bez goriva.“

Time Šušnjar ni u jednoj rečenici svog odgovora nije ostavio prostor da se radi o ruskoj nafti već je njegova poruka bila jasna – pomoć da, ali isključivo s neruskom naftom.

Godine kuknjave o „preskupom Janafu“ pale u vodu

Ironija situacije leži u tome da su isti akteri koji danas mole Hrvatsku da ih spasi preko Janafa, godinama radili na tome da taj isti Janaf prikažu kao nepouzdan i preskup.

Kada je Europska komisija 2024. godine otvoreno spominjala hrvatski naftovod kao alternativu ruskoj nafti, Budimpešta i Bratislava odbacile su prijedlog kao financijski neodrživ i operativno problematičan.

Mađarski narativ bio je jednostavan: Janaf je „skup“, Hrvatska diže tarife, a sve skupa nije realna alternativa ruskoj Družbi. Hrvatski premijer Andrej Plenković na to se osvrnuo prije nekoliko dana rekavši da mađarski narativ koji Budimpešta kreira već godinama ne stoji.

„Ni milimetra ne stoji taj mađarski narativ o Janafu i to se sad pokazuje“, rekao je Plenković i podsjetio da Hrvatska nije slaba karika u tom lancu, nego potencijalni glavni dobavljač.

„Hrvatska danas može zajamčiti i Mađarskoj i Slovačkoj da ih može opskrbiti s više od 12 milijuna tona nafte“, rekao je i dodao da bi to u potpunosti pokrilo potrebe rafinerija u Budimpešti i Bratislavi i uklonilo rizik od prekida opskrbe.“

„Sva ova buka svodi se na novac. Naš naftovod govori istinu. Trebali biste i vi“

Taj kut gledišta danas je ponovio i ministar Šušnjar. U objavi na društvenim mrežama, on je ustvrdio da je pozadina cijele rasprave zapravo ekonomski interes, a ne stvarna zabrinutost oko kapaciteta.

Ministar je iznio konkretne podatke o prerađivačkim kapacitetima rafinerija u susjednim zemljama. „Rafinerija u Százhalombatti može preraditi najviše osam milijuna tona godišnje, a bratislavska šest milijuna, dok je domaća proizvodnja u Mađarskoj oko milijun tona“, poručio je Šušnjar, suprotstavljajući te brojke kapacitetu JANAF-a.

„Naftovod Adria može transportirati 15 milijuna tona sirove nafte godišnje od Omišlja do Mađarske i Slovačke“, naveo je. Šušnjar se osvrnuo i na tvrdnje mađarske strane da je JANAF tek dopunski pravac u slučaju poremećaja na naftovodu Družba.

„U nekim europskim jezicima ‘dopunski naftovod’ očito znači naftovod koji može pokriti gotovo sve potrebe“, ironično je dodao.

Govoreći o troškovima, istaknuo je da su transportne tarife zanemarive u ukupnoj cijeni nafte. „Transportne tarife čine oko jedan posto ukupnog troška, dok je ruska nafta oko 30 posto jeftinija od alternativa“, rekao je.

Zaključio je kako je u pozadini spora isključivo novac. „Sva ova buka svodi se na novac. Naš naftovod govori istinu – trebali biste i vi“, poručio je Šušnjar.

Putinove korisne budale

Istovremeno, Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova prozvalo je mađarskog premijera Viktora Orbána i slovačkog premijera Roberta Fica kao političare koji se ponašaju „poput ovisnika“ o ruskim energentima, odbijajući se odviknuti čak i nakon što im je isti dobavljač raketirao cjevovod.

Ako nakon izravnog ruskog napada na infrastrukturu i dalje inzistiraš baš na ruskoj nafti, problem više nisu cijevi ni rafinerije, nego tvoja politička volja, poruka je Ukrajine u ovoj priči.

Orbán i Fico već neko vrijeme glume glasnogovornike za „drugačiji pogled na Rusiju“. Od blokiranja pomoći Ukrajini do umanjivanja same agresije, uporno se drže ruskog plina i nafte. Energetika im služi i kao alat i kao izgovor – prodaju priču o „tržišnoj realnosti“ i tehnologiji svojih rafinerija samo kako bi zamaskirali činjenicu da su politički potpuno ovisni o Moskvi.

Kad su tražili da Hrvatska hitno otvori Janaf za rusku naftu, prodavali su priču da „sigurnost opskrbe nije ideologija“ i bahato poručili Zagrebu da bude „bolji od Ukrajine“. Hrvatska ih je glatko odbila, što je samo još jedan dokaz onoga što je vidljivo već godinama – Orbán i Fico su klasičan primjer Putinovih korisnih budala u samom srcu Europe.