Ovo je plan EU za spas industrije: „Kupujmo europsko“

EUROPSKA komisija planira uvesti kvote za proizvode s oznakom „Proizvedeno u EU“ te oznakama ugljičnog otiska kako bi pomogla posrnulim industrijama te istovremeno ostvarila ciljeve smanjenja emisija, piše Politico.

Ovi prijedlozi sadržani su u nacrtu plana Clean Industrial Deal (Industrijski sporazum za čistu proizvodnju), koji je Politico dobio na uvid prije njegovog službenog predstavljanja 26. veljače. Dokument predstavlja ambicioznu strategiju Europske komisije kojom nastoji povezati ciljeve dekarbonizacije i oživljavanja europske teške industrije, definirajući korake koje planira poduzeti u nadolazećim godinama.

Osjetljiv trenutak

Plan dolazi u osjetljivom političkom trenutku. Proizvođači iz sektora čelika i cementa upozoravaju da ih prekomjerna birokracija i visoki energetski troškovi čine nekonkurentnima u usporedbi s SAD-om i Kinom. Istovremeno Washington i Peking masovno financiraju vlastite industrije, pri čemu američki predsjednik Donald Trump posebno naglašava strategiju „Kupujmo američko“.

Sada EU želi primijeniti vlastitu verziju te politike – „Kupujmo europsko“ – kao dio svojih klimatskih nastojanja.

Vraćanje proizvodnje u Europu

Strategija Komisije temelji se na šest ključnih točaka: smanjenju cijena energije, stvaranju potražnje, poticanju ulaganja, osiguravanju pristupa ključnim sirovinama, razvoju globalnih partnerstava i osposobljavanju radne snage.

Cilj je plana, kako stoji u nacrtu, „industriji u Europi ponuditi uvjerljive poslovne razloge za velika ulaganja u klimatski neutralne projekte u energetski intenzivnim sektorima i čistu tehnologiju“.

Nacrt postavlja poticajne mjere za proizvode s oznakom „Proizvedeno u Europi“, posebno one s manjim ugljičnim otiskom. EU želi da do 40 posto ključnih komponenti čiste tehnologije bude proizvedeno unutar Unije.

Planiraju obvezati vlade i javne institucije na kupnju takvih proizvoda

Kako bi to osigurala, Komisija planira uvesti kvote koje će obvezati vlade i javne institucije na kupnju takvih proizvoda.

Plan uključuje i uvođenje „minimalnih lokalnih sadržajnih zahtjeva“ te „kriterija otpornosti i održivosti“, koji će biti definirani u zakonodavstvu kasnije ove godine. Komisija će 2026. revidirati pravila o javnoj nabavi kako bi kriteriji preferiranja europskih proizvoda postali trajno ugrađeni u sustav nabave za „strateške sektore“.

Ova pravila neće se primjenjivati samo na javne ugovore. „Ovi kriteriji bit će prošireni i kako bi se potaknula privatna nabava, primjerice kroz standarde performansi emisija CO2 temeljenih na životnom ciklusu proizvoda“, stoji u nacrtu.

Još jedna ideja iz plana je uvođenje oznaka za industrijske proizvode koje bi pokazivale koliko je ugljičnog dioksida ispušteno tijekom njihove proizvodnje.

Prema nacrtu, Komisija planira razviti takve oznake – koje će biti dobrovoljne – za određene sektore, počevši od čelika. Naglašava se da to neće predstavljati dodatno administrativno opterećenje za industriju jer će oznake biti temeljene na postojećim podacima iz europskog sustava trgovanja emisijama.

Energija kao ključ razvoja

Još jedan ključan dio strategije odnosi se na smanjenje cijena energije i ubrzavanje razvoja jeftinijih obnovljivih izvora energije.

Prema nacrtu, EU planira elektrificirati 32 posto svog gospodarstva do 2030. godine, u odnosu na sadašnjih 23 posto, te osigurati 100 gigavata novih kapaciteta obnovljive energije svake godine do istog roka. U tu svrhu predložena je nova regulativa za ubrzavanje izdavanja dozvola za obnovljive izvore energije.

Mnoge energetske mjere – uključujući smjernice za smanjenje energetskih poreza i zakonodavni paket o električnim mrežama – sadržane su i u dodatnom dokumentu pod nazivom „Akcijski plan za pristupačnu energiju“, koji je također dobio na uvid Politico.

Europska investicijska banka (EIB) trebala bi igrati ključnu ulogu u financiranju infrastrukture za prijenos energije i podršci dugoročnim industrijskim energetskim ugovorima. Međutim, nacrt još ne precizira koliko bi sredstava EIB trebao osigurati.

Plan predviđa i „kratkoročne olakšice … kako bi se poboljšala ekonomska isplativost čiste proizvodnje u EU“. Iako EU planira financirati ove mjere, iznos sredstava ostaje nejasan.

Sirovine, trgovina i industrijska politika

Nacrt predviđa pojednostavljenje pravila državne potpore i posebne programe financiranja za pojedine sektore, poput vjetroelektrana, solarne energije i proizvodnje baterija. Kada je riječ o sirovinama, Komisija planira uspostaviti poseban „EU centar za kritične sirovine“, koji bi omogućio zajedničku nabavu ključnih materijala za grupe poduzeća.

Plan uključuje i mjere za povećanje recikliranja tih materijala te ograničenje izvoza sirovinskog otpada.

Na području trgovine Komisija predlaže „značajno pojednostavljenje“ novog sustava graničnog poreza na ugljik kako bi se smanjilo administrativno opterećenje poduzeća. Planira se i revizija tog mehanizma ove godine, nakon čega bi sljedeće godine uslijedio zakonodavni prijedlog za njegovo proširenje.

Osim toga, predviđa se uvođenje „partnerstava za čistu trgovinu i ulaganja“, koja bi kombinirala regulatornu suradnju i financijsku podršku za razvoj strateških lanaca vrijednosti čiste tehnologije u suradnji s partnerima izvan EU.

Što s radnicima?

Dokument od 22 stranice tek na manje od dvije stranice posvećuje pažnju pitanjima radne snage i socijalnim aspektima. Fokus je prvenstveno na osiguravanju da industrija ima pristup kvalificiranim radnicima, ali nije precizirano kako će se to postići, piše Politico.