EU gradi temelje za „super Europu“

U novoj eri svjetskih sila, EU nastoji postati veća, bogatija i jača „super Europa“ sposobna oduprijeti se hirovima svjetskih autokrata. Ideja Emmanuela Macrona o pretvaranju 27 članica u geopolitičkog teškaša dugo je bila ignorirana, no ovoga puta situacija je drugačija, potvrdili su brojni briselski izvori.

„Živimo u svijetu gdje je vođa slobodnog svijeta spreman preokrenuti zapadni savez zbog nečega što vidi na Fox Newsu“, izjavio je jedan diplomat EU-a.

Njemački kancelar Friedrich Merz u Davosu je opisao globalni poredak kao mjesto koje se mijenja „neviđenom brzinom“, dodavši da je „Europa shvatila poruku“ i da će njegova vlada provesti ambiciozan reformski program usmjeren na sigurnost, konkurentnost i europsko jedinstvo.

Veličina je važna

Odgovor EU-a na svaku veliku krizu oduvijek je bio „više Europe“, a za potvrdu „europskog suvereniteta“ potrebni su joj nove članice, više novca i jača vojska. Proširenje, koje je godinama bilo nepopularna tema u Bruxellesu, sada je ponovno u fokusu, s najmanje devet država koje žele postati dio kluba.

„Ljudi žele ući u Europsku uniju. Nitko ne želi ući u Kinu. Nijedan susjed Sjedinjenih Država ne želi se pridružiti Sjedinjenim Državama“, rekao je belgijski premijer Bart De Wever, ističući kao prednosti poštovanje i vladavinu prava. Rat u Ukrajini promijenio je sve, a članstvo Kijeva postalo je ključna komponenta mirovnog sporazuma koji Donald Trump pokušava postići s Putinom.

Nacrt plana predviđa ulazak Ukrajine već 2027. godine, što zahtijeva ubrzanje procesa. „Želimo osigurati da možemo ispuniti svoja obećanja Ukrajini. Ne smije se smatrati da EU blokira mirovni sporazum“, rekao je jedan dužnosnik EU-a.

Potencijalni članovi

Europska komisija razmatra članstvo „korak po korak“, što bi Ukrajini omogućilo da se pridruži bloku s ograničenim pravima dok ne provede sve potrebne reforme. Takav pristup, međutim, stvara domino efekt, jer šest zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Bosna i Hercegovina te Srbija, također dugo čeka na članstvo i zahtijevat će sličan tretman.

Moldavija i Gruzija podnijele su zahtjev 2022. godine. Čak bi i Island na proljeće mogao održati referendum o članstvu, dijelom kao zaštitu od američkog predsjednika. Iako je Zajednička ribarstvena politika EU-a potencijalni problem, pristupanje Islanda trebalo bi biti jednostavno.

Proširenjem na Balkan, Moldaviju, Gruziju, Ukrajinu i Island, EU bi se proširila za gotovo 400.000 četvornih milja, a njezino stanovništvo povećalo za 57 milijuna. „EU će imati koristi jer u ovom novom svijetu veličina je važna. Proširit će naše jedinstveno tržište, donijet će stabilnost i sigurnost“, rekao je dužnosnik EU-a.

Reforme za učinkovitije odlučivanje

Da bi ovakvo proširenje funkcioniralo, EU se mora reformirati. Jedna od ključnih promjena je napuštanje načela jednoglasnosti kod donošenja odluka, koje je često omogućavalo jednoj državi članici da blokira cijeli Savez.

Mađarska je, kao najbliži saveznik Vladimira Putina u EU, posljednjih godina najčešće koristila pravo veta, posebice po pitanju rata u Ukrajini. Zbog toga se sve češće odluke donose glasovima 26 članica, bez Mađarske, a raste i podrška za odlučivanje kvalificiranom većinom.

Za nove članice razmatraju se takozvane „Orbanove klauzule“, koje bi isplatu sredstava iz EU fondova vezale uz poštivanje vladavine prava. Ipak, put nije jednostavan: Mađarska je već najavila veto na članstvo Ukrajine, a neke članice ne priznaju suverenitet Kosova, dok u Francuskoj, Nizozemskoj, Austriji i Njemačkoj jačaju euroskeptične stranke.

Ekonomska snaga i neovisnost

Najveća prednost EU-a je jedinstveno tržište s 460 milijuna potrošača. Kako bi se potaknula konkurentnost, europski čelnici žele smanjiti birokraciju i integrirati tržišta kapitala. Unija također radi na jačanju strateške neovisnosti kako bi smanjila ovisnost o ruskom plinu, američkoj vojnoj moći i kineskim sirovinama ključnim za zelenu tranziciju.

U tom smislu, Ukrajina i Grenland posjeduju značajne resurse. Bruxelles sklapa i nove trgovinske sporazume sa zemljama poput Meksika, Kanade, Indije i bloka Mercosur kako bi ojačao otpornost na ekonomsku ucjenu. Ipak, ovo nije antiamerički zaokret.

„Dobro je što se Unija mobilizira i stječe više povjerenja u vlastite sposobnosti. Ali bilo bi pogrešno pretvoriti ovo u nešto antiameričko“, rekao je poljski premijer Donald Tusk.

Izazovi zajedničke obrane

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski optužio je europske nacije da su previše zaokupljene međusobnim prepirkama da bi postale „istinski globalna sila“. Carstvo je snažno onoliko koliko i njegova vojska, a Europa je desetljećima smanjivala obrambene proračune, oslanjajući se na američki sigurnosni kišobran.

Iako je Donald Trump prisilio članice NATO-a na povećanje izdvajanja za obranu, povjerenje u američku predanost uzajamnoj obrani je narušeno. Europa i dalje desetljećima zaostaje za SAD-om i ovisi o američkoj vojnoj tehnologiji poput borbenih zrakoplova F-35 i sustava protuzračne obrane Patriot.

Francuska ima neovisno nuklearno oružje, no nije ga spremna ponuditi za obranu cijelog kontinenta. Iako postoje planovi za zajedničke europske obrambene projekte, poput sheme zajmova „Safe“ vrijedne 150 milijardi eura, prošlost je puna neuspjeha uzrokovanih suprotstavljenim nacionalnim interesima.

Budućnost odnosa s Ujedinjenim Kraljevstvom

U novom geopolitičkom poretku i Ujedinjeno Kraljevstvo mora pronaći svoje mjesto. Premijer Keir Starmer inzistira da se neće vraćati na jedinstveno tržište niti slobodu kretanja, ali je već pristao na usklađivanje s EU u područjima poput pravila o hrani te obrambenog i vanjskopolitičkog pakta.

Jasno je stao na stranu Europe po pitanju Grenlanda, a neki zastupnici već govore o novoj carinskoj uniji s Bruxellesom. „Starmer petlja po rubovima Johnsonovog paketa. Otkriva da je to skupo, da oduzima puno vremena i da je frustrirajuće“, rekao je Andrew Duff iz Europskog centra za politiku.

Na njegovom će nasljedniku biti da izvuče pravi zaključak iz svega ovoga, a to je da sve to odbaci i ponovno se prijavi za članstvo.“ Ako se „super Europa“ zaista počne oblikovati, Londonu bi se moglo pokazati nemogućim oduprijeti privlačnosti njezine orbite.