Zašto u Britaniji ne može opstati nijedan premijer?
|
Odlazeći premijer i vođa laburista Keir Starmer, koji dužnost napušta nakon samo dvije godine, u dobrom je društvu. Njegova četiri prethodnika – Rishi Sunak, Liz Truss, Boris Johnson i Theresa May – suočavali su se s mnogim istim trnovitim izazovima i imali su slično kratke mandate, pri čemu je Truss na vlasti izdržala manje od dva mjeseca. Njezin plan o nefinanciranim poreznim rezovima umalo je srušio britanska financijska tržišta, piše CNN.
Stavimo li na stranu reakciju tržišta obveznica, Clintonov slogan sažeto objašnjava da je gotovo uvijek iskustvo birača s gospodarstvom – koje se uglavnom osjeća kroz ono što si mogu, a što ne mogu priuštiti – ono što određuje njihovo zadovoljstvo političkim vođama. U Britaniji političari skupo plaćaju opći osjećaj da život postaje sve teži i skuplji.
Plaće su jedva pratile rast potrošačkih cijena, što znači da se ljudi ne osjećaju znatno bolje. Otkako su laburisti preuzeli vlast 2024. godine, prosječna tjedna plaća, prilagođena za inflaciju i bez bonusa, porasla je za manje od 1 % na 494 funte (651 dolar), prema podacima britanskog statističkog ureda – jedva bolje od rasta zabilježenog od 2019. godine. U međuvremenu, porezi su na najvišoj razini u više desetljeća.
„Sve se svodi na gospodarstvo“, rekao je Raoul Ruparel, glavni ekonomist za Ujedinjeno Kraljevstvo u Boston Consulting Group (BCG). Loš gospodarski učinak Ujedinjenog Kraljevstva „dio je šireg osjećaja da se stvari možda ne poboljšavaju“, rekao je za CNN.
Sumorna atmosfera
Starmer i njegova četiri prethodnika ispravno su dijagnosticirali vječiti problem niskog rasta u Ujedinjenom Kraljevstvu i postavili njegovo rješavanje kao svoj glavni prioritet. Ipak, snažan gospodarski rast pokazao se nedostižnim, čak i dok je državni dug rastao, ostavljajući uzastopne administracije s malo manevarskog prostora za rješavanje rastućeg popisa povezanih izazova, od propadajuće infrastrukture do kroničnog nedostatka stanova.
„Ako imate gospodarstvo koje raste, to vam daje više fleksibilnosti za djelovanje na drugim područjima… za više ulaganja i potrošnje, smanjenje poreza… to je temelj svega“, rekao je Ruparel.
Rast BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva prosječno je iznosio oko 1 % godišnje otkako je May preuzela vlast u srpnju 2016., prema konzultantskoj tvrtki Capital Economics. BDP po glavi stanovnika, koji uzima u obzir promjene u veličini stanovništva i općenito se smatra boljom mjerom životnog standarda, bio je slično neimpresivan.
Sumorno raspoloženje oko gospodarstva pomoglo je Laburističkoj stranci, koja je obećavala „promjene“, da ostvari uvjerljivu pobjedu na općim izborima 2024. godine. Britanci su očajnički željeli nekog drugog nakon 14 godina vladavine konzervativaca, razdoblja koje su obilježili dvostruki šokovi pandemije i rata u Ukrajini, ali i Brexit te smanjenje državne potrošnje – takozvana „štednja“ nakon globalne financijske krize.
Ipak, značajne promjene sporo su se ostvarivale, što je pokvarilo dojam o Starmerovom premijerskom mandatu i nanijelo teške gubitke laburistima na lokalnim izborima u svibnju, praktički zapečativši njegovu sudbinu. „Ankete su dosljedno pokazivale da su pritisci zbog troškova života najveća briga za ljude diljem zemlje, pa su nedvojbeno bili u prvom planu mnogim biračima“, rekao je za CNN Ben Harrison, direktor think tanka Work Foundation sa Sveučilišta Lancaster, nakon gubitaka laburista na lokalnim izborima.
Novi vođa, isti problemi
Kao što je Starmer naslijedio mlitavo gospodarstvo, tako će i njegov nasljednik. No, možda će mu biti dano više vremena za rješavanje izazova koji se nikada nisu mogli riješiti preko noći.
„Postizanje gospodarskog rasta nije lako kratkoročno“, rekao je Ruparel iz BCG-a. „Izgradnja nove infrastrukture, snižavanje cijena energije… za to je potrebno vrijeme.“
Ruth Gregory, zamjenica glavnog ekonomista za Ujedinjeno Kraljevstvo u Capital Economicsu, rekla je da je vlada „imala neke dobre ideje i uvela politike koje bi mogle dati britanskom gospodarstvu dugotrajniji poticaj“, poput planova za povećanje ulaganja i „pokretanje“ gradnje domova. „Ali zbog niza pogrešnih koraka i, čini se, loše provedbe… poticaj će vjerojatno biti zanemariv“, rekla je za CNN.
Međunarodni monetarni fond očekuje da će gospodarstvo Ujedinjenog Kraljevstva ove godine porasti za samo 0.8 %, prema prognozi iz travnja. To je pola postotnog boda manje od procjene iz siječnja, jer rat u Iranu uzima danak kroz više cijene energije, što naglašava razmjere predstojećeg izazova.
„Gospodarski izazovi Ujedinjenog Kraljevstva neće nestati promjenom premijera“, upozorila je Rain Newton-Smith, izvršna direktorica Konfederacije britanske industrije, lobističke skupine za poslovanje.
„Gospodarstvo se neće samo popraviti dok se političari bave sobom. I ne možete se uhvatiti u koštac s troškovima života bez rješavanja troškova poslovanja“, dodala je u izjavi.
„Zemlji je sada potrebna stabilnost“, rekla je. Sljedeći premijer „mora brzo djelovati kako bi umirio poduzeća i investitore, zaštitio životni standard i predstavio vjerodostojan, ostvariv plan rasta.“
Generacija Z u Britaniji: Brexit je mogao uspjeti, ali su ga političari upropastili
Prema novom istraživanju koje je proveo think-tank More in Common, Britanci koji pripadaju generaciji Z, u dobi od 18 do 28 godina, izražavaju duboko nezadovoljstvo izlaskom Britanije iz EU-a, piše The Guardian. Podaci otkrivaju da bi 60 posto ispitanika iz te dobne skupine glasalo za ponovno pridruživanje bloku da im se pruži prilika, dok bi samo devet posto glasalo za ostanak izvan Europske unije.
Kada se u obzir uzmu samo oni koji bi vjerojatno izašli na hipotetski drugi referendum, razlika postaje još izraženija: tabor za povratak u EU osvojio bi 81 posto glasova, dok bi za ostanak izvan Europske unije bilo njih 19 posto.
Protivljenje izlasku iz EU-a najjače je među najmlađim punoljetnicima
Istraživanje, provedeno na uzorku od 440 mladih diljem Britanije, pokazuje da polovica Britanaca generacije Z, njih 50 posto, smatra Brexit neuspjehom. Suprotno tome, samo 16 posto projekt ocjenjuje uspješnim, dok je 34 posto neodlučno.
Protivljenje izlasku iz EU-a najjače je među najmlađim punoljetnicima. Među onima u dobi od 18 do 21 godine, koji su 2016. bili djeca od šest do devet godina, 53 posto proglašava Brexit neuspjehom, dok ga samo 12 posto vidi kao uspjeh.
Taj je osjećaj tek neznatno blaži među starijim pripadnicima generacije Z, u dobi od 25 do 28 godina, gdje je omjer i dalje negativan: 48 posto za neuspjeh naspram 20 posto za uspjeh. Iako postoji suglasje da trenutačno stanje ne funkcionira, mladi Britanci podijeljeni su oko toga je li projekt bio u osnovi pogrešan ili su ga upropastili političari.
Mladi se sjećaju kampanje i rasprava o Brexitu
Oko 37 posto vjeruje da je Brexit mogao uspjeti, ali su ga „upropastili političari“ lošim vođenjem, dok 29 posto tvrdi da projekt „nikada nije mogao funkcionirati“. Samo 11 posto ispitanih tvrdi da je Brexit dosad dobro funkcionirao, dok 23 posto nije izrazilo mišljenje o tome.
Luke Tryl, izvršni direktor More in Common, pojasnio je kontekst stavova mladih. „Za mnoge Britance generacije Z referendum o Brexitu bio je događaj koji je oblikovao njihovu političku svijest. U fokus grupama mnogi iz ove dobne skupine kažu da je Brexit bio prvi politički događaj kojeg su bili itekako svjesni.
Bili su premladi za glasanje, ali se jasno sjećaju kampanje i godina rasprava koje su uslijedile“, rekao je. „Deset godina kasnije, naša anketa otkriva što misle o Brexitu: skloni su vjerovati da je propao, a tri od pet ih želi novi referendum o ponovnom pridruživanju.
„Brexit je mogao uspjeti, ali su ga političari upropastili“
No, zanimljivo je da ih malo smatra kako je sama ideja Brexita bila osuđena na propast. Poput ostatka javnosti, skloniji su reći da je mogao uspjeti, ali su ga političari upropastili“, dodao je Luke Tyrl.
„I dok mladi Britanci u načelu podržavaju ponovno pridruživanje, razgovori u fokus grupama s glasačima generacije Z sugeriraju da se pribojavaju povratka beskrajnim svađama oko Brexita kojih se sjećaju iz mladosti.
Postoji rizik da bi ih to odvratilo od pitanja do kojih im je najviše stalo: troškova života, dostupnosti stanovanja, radnih mjesta i klimatskih promjena“, zaključio je Tryl. Anketa je objavljena u jeku šire nacionalne rasprave o demografskoj transformaciji britanskog biračkog tijela.
Umrlo je otprilike 15 posto izvornih glasača za Brexit
Tijesan rezultat referenduma iz 2016., kada je opcija za izlazak pobijedila s 51.9 posto naspram 48.1 posto za ostanak, uvelike je bio posljedica glasova starijih generacija. Međutim, vrijeme je značajno izmijenilo biračke popise. Analitičar Peter Kellner tvrdi da je pro-Brexit većina iz 2016. nestala.
Na Substacku je primijetio da je od referenduma umrlo više od šest milijuna Britanaca te ustvrdio da je, s obzirom na to da su starije demografske skupine velikom većinom glasale za izlazak iz EU-a (64 posto starijih od 65 godina) smrtnost nerazmjerno pogodila koaliciju za izlazak.
Prema izračunima temeljenim na podacima Ureda za nacionalnu statistiku, koje je objavio Financial Times, umrlo je otprilike 15 posto izvornih glasača za izlazak, u usporedbi s 10 posto glasača za ostanak. Istovremeno, oko šest milijuna mladih, koji 2016. nisu imali pravo glasa, u međuvremenu je postalo dio biračkog tijela.
Samo 11 posto mlađih od 29 godina protivi se održavanju novog glasanja
Ta generacijska smjena navela je analitičare na zaključak da je pro-Brexit većina nestala prirodnim putem, stvarajući aktivnu „anti-Brexit“ većinu od nekoliko milijuna glasača. Prema anketi More in Common, tri od pet mladih Britanaca, 62 posto, izjavilo je da bi se referendum o ponovnom pridruživanju EU-u trebao održati u sljedećih pet godina.
Samo 11 posto mlađih od 29 godina protivi se održavanju novog glasanja, dok je 27 posto nesigurno. Želja za drugim referendumom najizraženija je među onima koji se žele vratiti u europsko okrilje: čak 88 posto potencijalnih glasača za ponovno pridruživanje podržava novo izjašnjavanje.
Podsjetimo, dvije godine nakon što je Laburističku stranku doveo do uvjerljive izborne pobjede, premijer Keir Starmer najavio je jučer ostavku usred rastuće pobune unutar vlastite stranke. Time je pokrenuta utrka za sedmog premijera Britanije u posljednjih deset godina
