Jesu li ovakve vrućine u Europi iznimka ili slijedi još gore?

U drugom valu oboreni su brojni povijesni rekordi. Primjerice, u Njemačkoj je izmjereno 41.5 °C u Möckern-Drewitzu, što je novi nacionalni temperaturni rekord, dok je Danska zabilježila 37 °C, najvišu temperaturu od početka mjerenja 1874. godine. U Češkoj je izmjereno rekordnih 40.9 °C sjeverno od Praga, a u Bratislavi je zabilježena najtoplija noć u povijesti mjerenja. U Španjolskoj je petodnevni toplinski val s temperaturama višima od 40 °C pridonio tome da lipanj bude drugi najtopliji u povijesti mjerenja, a službeni podaci ondje su toplini pripisali 1029 viška smrti.

Galerija

Kako smo već pisali na Indexu, toplinski valovi posljednjih se desetljeća bilježe sve ranije. Vrućine kakve su se nekada očekivale na vrhuncu ljeta, u srpnju i kolovozu, posljednjih desetljeća postaju sve češće već njegovim početkom.

Nameće se pitanje – jesu li takve vrućine iznimka kojoj su pridonijeli super-El Niño i aktivnosti Sunca koje su 2024. u 11-godišnjem ciklusu dosegnule maksimum, ili je to novo normalno stanje na koje se trebamo pripremiti?

Utjecaj Sunca blizu maksimuma

Znanstvenici tvrde da Sunce europskim vrućinama može pridonijeti tek vrlo malo.

NASA i NOAA su u listopadu 2024. objavili da je Sunčev ciklus 25 ušao u maksimum aktivnosti, no promjene Sunčeva zračenja tijekom ciklusa premale su da bi objasnile nedavne visoke temperature u Europi; one mogu biti tek sitan dodatni faktor, ne i glavni uzrok.

NASA navodi da Sunčev maksimum ponajprije znači više sunčevih pjega, erupcija i svemirskog vremena koje može utjecati na satelite, komunikacije, GPS i elektroenergetske mreže, a ne naglo zagrijavanje Zemljine klime. Naime, u maksimumu ciklusa Sunce globalnu prosječnu temperaturu može podići otprilike za oko 0.1 °C, jer se ukupno Sunčevo zračenje mijenja samo za oko 0.1%, odnosno za oko 1 W/m².

Utjecaj super-El Niña

Slično vrijedi i za El Niño. On se sada tek razvija, a NOAA navodi da se njegovo jačanje očekuje prema zimi 2026./27. NOAA-in Climate Prediction Center objavio je da su uvjeti El Niña prisutni, da se očekuje njihovo jačanje tijekom zime na sjevernoj hemisferi te da postoji 63% izgleda za vrlo snažan El Niño u razdoblju od studenoga do siječnja, što bi ga svrstalo među najjače događaje u povijesti mjerenja od 1950. godine.

No, njegov učinak na Europu ionako nije izravan kao u tropima. On može pridonijeti globalnoj toplini i mijenjati cirkulaciju, no zabilježene europske vrućine ne mogu se jednostavno pripisati „super-El Niñu“.

Klimatologinja dr. sc. Sara Ivasić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) kaže da je prirodni fenomen El Niño jedan od najvažnijih izvora međugodišnje varijabilnosti klimatskog sustava.

„Prognoze ukazuju na to da bi nadolazeći El Niño mogao biti među najsnažnijim ENSO događajima od kada postoje instrumentalna mjerenja. Pojedinačni El Niño događaj može privremeno dodatno povisiti globalne temperature, ali nije uzrok dugoročnog trenda sve učestalijih toplinskih valova kakvima svjedočimo u Europi“, napominje naša klimatologinja.

Europa se zagrijava dva puta brže

Ivasić kaže da je zatopljenje koje opažamo na Zemlji od početka industrijskog razdoblja do danas globalnog karaktera no ističe da nije prostorno jednoliko.

„Zagrijavanje kopnenih površina događa se brže od zagrijavanja oceana uslijed različitih toplinskih kapaciteta tla i vode. Zbog raspodjele kopna i mora na Zemlji zagrijavanje je jače izraženo na sjevernoj nego na južnoj hemisferi“, kaže Ivasić.

Toplinski kapacitet označava koliko topline neko tijelo ili tvar može primiti prije nego što joj se temperatura znatnije promijeni. Voda ima velik toplinski kapacitet i pritom se hladi isparavanjem, pa se oceani zagrijavaju sporije, dok se kopno, koje ima manji toplinski kapacitet i manje mogućnosti hlađenja isparavanjem, zagrijava brže.

Čimbenici koji ubrzavaju zagrijavanje Europe

Ivasić kaže da, prema izvješću o stanju klime u Europi za 2025. godinu, opaženom trendu zagrijavanja u Europi doprinosi nekoliko čimbenika. „Jedan je promjena u tipovima vremena. Naime, izmijenjena atmosferska cirkulacija pogoduje češćoj pojavi i većem intenzitetu toplinskih valova tijekom ljeta.

Drugi je poboljšanje kvalitete zraka. Stroža europska zakonska regulativa o kvaliteti zraka, koja je na snagu stupila 1980-ih godina, dovela je do smanjenja koncentracije aerosola. Aerosoli zbog svojih refleksivnih svojstava mogu smanjiti količinu Sunčeva zračenja koja dolazi do površine Zemlje. A zbog smanjenja koncentracije aerosola, smanjuje se i naoblaka.

Treći je smanjenje snježnog pokrivača. Povećanjem temperature širom Europe smanjuje se i pokrivenost površine snijegom, čime se smanjuje i albedo, odnosno količina Sunčeva zračenja koje se reflektira nazad u svemir, što pak dovodi do još bržeg zagrijavanja.

Četvrti čimbenik je geografski položaj. Dijelovi Europe koji se nalaze u arktičkom krugu dio su regije koja se zagrijava najbrže na Zemlji“, tumači Ivasić.

Arktički krajevi zagrijavaju se najbrže ponajprije zbog povratne sprege leda i albeda. Snijeg i led odbijaju velik dio Sunčeva zračenja, a kada se njihova površina smanjuje zbog zatopljenja, otkriva se tamnije more ili kopno koje upija više topline. To dodatno ubrzava otapanje i zagrijavanje, pa se u arktičkim područjima klimatske promjene pojačavaju brže nego u većini drugih dijelova svijeta.

Ekstremne vrućine postaju sve češće

Ekstremne vrućine, kakve su ovih dana zabilježene u Europi, neće se možda ponavljati svake godine, no Ivasić kaže da je jedna od posljedica ubrzanog zagrijavanja našeg kontinenta to da toplinski valovi postaju sve češći, dulji i intenzivniji.

„Toplinski val koji se nekada pojavljivao otprilike jednom u 50 godina danas se, zbog već zagrijane klime, može očekivati oko pet puta u 50 godina. Ako se globalna temperatura poveća za 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, isti bi se događaj mogao pojavljivati čak 15 puta u 50 godina“, dodaje.

Pripisivanje ekstremnog vremena klimatskim promjenama

Nije svaki ekstreman meteorološki događaj – toplinski val, suša ili oluja, nužno posljedica klimatskih promjena. Njih je bilo i ranije.

No, analiza grupe znanstvenika iz World Weather Attribution grupe (WWA), skupine znanstvenika koji računalnim modelima procjenjuju koliko su neki događaji vjerojatniji u toplijem svijetu, pokazala je da je u mnogim europskim glavnim gradovima u proteklom razdoblju zabilježeno najtoplije trodnevno razdoblje ikad u lipnju, a ujedno i rekordna najtoplija tri dana na godišnjoj razini od 1950. godine.

WWA je u nedavno objavljenoj analizi europskog lipanjskog toplinskog vala, u kojoj je koristio podatke reanalize ERA5, naglasio da su upravo emisije stakleničkih plinova značajno doprinijele intenzitetu ovogodišnjeg lipanjskog toplinskog vala.

Ivasić kaže da je prema toj analizi, u 18 od 19 promatranih glavnih gradova Europe najtoplije trodnevno razdoblje bilo je najtoplije lipanjsko u bazi ERA5, a u devet od njih i najtoplije trodnevno razdoblje zabilježeno u bilo kojem dijelu godine.

„U 16 od 19 gradova zabilježene su i najtoplije tri lipanjske noći, pri čemu su u deset gradova one bile najtoplije noći uopće od 1950. godine“, dodaje klimatologinja DHMZ-a.