Veliko istraživanje otkrilo što više utječe na životni vijek – geni ili životni stil
ZDRAV način života može neutralizirati negativne učinke gena koji skraćuju život za više od 60%, pokazala je analiza nalaza iz nekoliko velikih dugoročnih istraživanja, objavljena u časopisu BMJ Evidence-Based Medicine.
Već je odavno poznato da na životni vijek utječu i geni i način života. Međutim, do sada nije bilo velikih istraživanja koja bi kvantificirala ove čimbenike. Prema rezultatima nove studije, i dobri geni i zdrav način života združeno smanjuju rizik od preuranjene smrti. S druge strane, nezdrav način života povezan je sa značajno većim rizikom od umiranja prije vremena, bez obzira na genetske predispozicije.
Kategorije po genetici
Za potrebe novog rada znanstvenici su koristili podatke iz projekta UK Biobank o 353.742 odrasle osobe europskog porijekla koje su regrutirane između 2006. i 2010. godine, a praćene su do 2021. godine.
Ispitanici su u studiji klasificirani prema genetskoj predispoziciji za trajanje života tzv. ocjenom poligenskog rizika (PRS) koja kombinira više genskih varijanti kako bi došla do ukupne genske predispozicije za dulji ili kraći životni vijek.
Sudionici su na temelju podataka iz studije LifeGen prema PRS-u bili razvrstani u tri kategorije: dugi (s najnižim kvintilom rizika), srednji (s kvintilom od 2 do 4) i kratak (s najvišim kvintilom).
Kategorije po životnom stilu
Sudionicima su na temelju studije US NHANES dodijeljeni bodovi za zdrave životne navike koje su uključivale nepušenje, umjerenost u konzumaciji alkohola, redovitu tjelesnu aktivnost, zdravu tjelesnu masu, odgovarajuće trajanje sna i zdravu prehranu.
Na temelju tih bodova životni stilovi sudionika kategorizirani su kao povoljni, srednji i nepovoljni. Tijekom prosječnog razdoblja praćenja od gotovo 13 godina umrlo je 24.239 sudionika.
Oni koji su bili genski predisponirani za kratak životni vijek imali su 21% veću vjerojatnost da će umrijeti preuranjeno, odnosno prije 75., nego oni koji su bili genski predisponirani za dug život, bez obzira na način života. S druge strane, oni koji su imali nepovoljan stil života imali su 78% veću vjerojatnost da će umrijeti prije vremena od onih s povoljnim stilom života, bez obzira na njihovu gensku predispoziciju.
Osobe s visokim genskim rizikom od skraćenog životnog vijeka, koje su također imale i nepovoljan način života, imale su čak dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti preuranjeno od onih koje su bile genski predisponirane za dug život i istovremeno su imale povoljan način života.
Optimalna kombinacija zdravog načina života
Rezultati istraživanja sugeriraju da optimalnu kombinaciju načina života čine četiri čimbenika: nepušenje, redovita tjelesna aktivnost, dovoljno noćnog sna i zdrava prehrana. Autori ističu da je studija opservacijska te da stoga ne može dovesti do konačnih zaključaka o uzrocima i posljedicama.
Povoljan način života neutralizira genski rizik
Unatoč tome i nekim drugim ograničenjima, ističu da njihova otkrića pokazuju da bi genski rizik od kraćeg životnog vijeka ili prerane smrti mogao biti neutraliziran povoljnim načinom života za oko 62%. Kada se to preračuna u godine, proizlazi da bi osobe s visokim genskim rizikom od skraćenog životnog vijeka u dobi od 40 godina uz zdrav način života mogle produljiti svoj životni vijek za gotovo 5.5 godina.
Autori pritom upozoravaju da se životne navike obično učvršćuju prije srednje dobi, što podrazumijeva da se koraci za ublažavanje negativne genske predispozicije za skraćeni život trebaju poduzeti prije toga. „Ova studija razjašnjava ključnu ulogu zdravog načina života u ublažavanju utjecaja genskih čimbenika na skraćenje životnog vijeka“, pišu u zaključku autori.
„Javnozdravstvene politike za poboljšanje zdravih stilova života mogle bi poslužiti kao snažna dopuna konvencionalnoj zdravstvenoj skrbi i ublažiti utjecaj genskih čimbenika na ljudski životni vijek“, dodaju.
