Europa je ovisna o američkim karticama. Može li digitalni euro to promijeniti?

Politički zamah i put prema usvajanju

Projekt je ovih dana dobio važan politički zamah. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta dao je zeleno svjetlo prijedlogu. Očekuje se da će Europski parlament formalizirati stajalište odbora na plenarnom glasanju u Strasbourgu početkom srpnja.

Nakon toga započeli bi pregovori s 27 država članica EU, a zakonodavci se nadaju postizanju konačnog sporazuma prije kraja godine. Digitalna valuta trebala bi biti uvedena do 2029. godine.

Kako će sve funkcionirati?

Sustav bi podržavao online i offline plaćanja te je zamišljen tako da nudi visok stupanj privatnosti, što znači da ESB ne bi mogao izravno identificirati korisnike na temelju njihovih podataka o plaćanju.

ESB bi osigurao temeljnu infrastrukturu, dok bi komercijalne banke i pružatelji platnih usluga nudili usluge digitalnog eura krajnjim korisnicima. Predviđeno je da financijske institucije dobiju naknadu za svoje sudjelovanje, dok bi trgovci plaćali naknade za koje se očekuje da će biti niže od onih koje su trenutno vezane uz kartične transakcije, piše Euro News.

Visa i Mastercard dominiraju europskim plaćanjima

Jedan od ključnih argumenata njegovih zagovornika jest da bi Europa time mogla smanjiti ovisnost o američkim kartičarskim kućama i ojačati vlastitu autonomiju u sektoru digitalnih plaćanja.

Prema ESB-u, gotovo dvije trećine plaćanja karticama u eurozoni obavljaju neeuropske tvrtke, uglavnom Visa i Mastercard. Kako navodi Reuters, projekt digitalnog eura dodatno je dobio na važnosti nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću.

Njegove carinske mjere, uvedene i prema dugogodišnjim saveznicima poput EU potaknule su zabrinutost da bi SAD jednog dana svoju dominantnu poziciju u globalnim platnim sustavima mogle iskoristiti kao oružje.

Europa je ovisna o SAD-u

Rasprava o digitalnom euru tako je dio šireg pitanja europske ovisnosti o američkoj financijskoj infrastrukturi. Velik dio međunarodnog financijskog sustava oslanja se na mreže i institucije pod snažnim američkim utjecajem, uključujući sustav za međunarodne financijske poruke SWIFT, iako je riječ o organizaciji sa sjedištem u Belgiji.

Koliko daleko može sezati američki utjecaj na globalni financijski sustav pokazuje i slučaj francuskog suca Nicolasa Guilloua. Guillou se 2025. našao na američkom popisu sankcioniranih osoba nakon što je kao sudac Međunarodnog kaznenog suda sudjelovao u postupku protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Institut EU za sigurnosne studije navodi da je Europa dublje ukorijenjena u američki financijski sustav nego zemlje BRICS-a, a glavni ekonomist Europske središnje banke Philip Lane prošle je godine rekao da ovisnost Europe o američkim platnim sustavima izlaže kontinent riziku ekonomskog pritiska.

Iako nije izravno povezana s digitalnim eurom, rasprava o ovisnosti o američkoj tehnologiji zaoštrila se nakon što je Europska komisija, prema pisanju Euractiva, potpisala neobvezujuću inicijativu Pax Silica kojom se tehnološki izdvajaju i ograničavaju kineski interesi.

Sve to objašnjava zašto europske institucije posljednjih godina sve češće govore o potrebi jačanja strateške autonomije. Za razliku od EU, neke velike države već godinama imaju vlastite platne sustave. Kina je razvila UnionPay, Rusija MIR, a Turska TROY, mreže koje omogućuju obradu velikog dijela kartičnih plaćanja bez oslanjanja na Visu i Mastercard.

Jasno je da digitalni euro sam po sebi ne bi zamijenio Visu i Mastercard jer nije riječ o kartičnoj mreži. Njegov učinak na smanjenje europske ovisnosti o američkim platnim sustavima ovisit će o tome hoće li Europa uspjeti razviti i vlastitu infrastrukturu za digitalna plaćanja.

Hrdalo: Digitalni euro neće smanjiti europsku ovisnost o Visi i Mastercardu

No može li digitalni euro doista pridonijeti tom širem cilju smanjenja ovisnosti o američkim sustavima? O tome smo razgovarali s odvjetnikom Vlahom Hrdalom, osnivačem Udruge za blockchain i kriptovalute.

„Ne mislim da će digitalni euro smanjiti europsku ovisnost o američkim kartičarima poput Vise i Mastercarda zato što one i nakon uvođenja digitalnog eura zadržavaju duopol. EU se nije odlučila ponuditi vlastitu kartičarsku kuću i time europsku alternativu u načinu plaćanja koji svi znaju koristiti već je naumila navesti svoje mahom staro stanovništvo da usvoji korištenje još jedne aplikacije“, izjavio je.

„EU je visoko bankocentrična“

„EU nikada neće postati atraktivno tržište, iako je najbolje mjesto za život na cijelom svijetu jer isti problem iznova pokušava sanirati rješenjem koje to nije – njegovanjem banaka.

EU je visoko bankocentrična (80% korporativnog financiranja dolazi od banaka) i u takvom okružju se EU odlučuje dodatno stimulirati banke da ne rade ništa tako što će im plaćati naknadu za sudjelovanje u digitalnom euru.

Mario Draghi je obnašao sve najvažnije funkcije u financijskom sustavu i nije napravio ništa za konkurentnost EU nego je nakon što je otišao u penziju na 400 stranica napisao što bi trebalo napravit da EU postane konkurentna.

Pri čemu, a da ne bi bilo zabune, ni najmanje ne zagovaram sustav prisutan u SAD-u gdje je sve (ljudska pažnja, znanje, autorstvo, inovacija, osobni podaci…) roba, što najbolje vidimo na primjeru razvoja AI-ja koji je toliko beskompromisan da su na čelne pozicije vodećih firmi isplivali doslovno najgori ljudi na svijetu“, poručuje.

O razlozima za brigu

„Postoji legendarna izreka koja se pripisuje JP Morganu: dva su razloga zašto netko nešto radi – onaj koji vam kažu (koji zvuči kao dobar razlog) i stvarni razlog. EU se tek naknadno sjetila argumenta „želimo ojačati monetarnu neovisnost“ i to nakon što je Trump došao na vlast.

U prvoj objavi, onoj s kraja 2020., se ta motivacija tek ovlaš spominje i to u kontekstu kriptovaluta („private digital means of payment“) kao prijetnje financijskoj suverenosti, a ne američkih kartičara.

Naglasak je isključivo na događajima kao što su pandemija, prirodne katastrofe i ostale okolnosti u kojima uobičajeni načini plaćanja ne funkcioniraju. Već to je razlog za brigu. Posebnu pozornost u toj objavi treba obratiti na nadmeno odbacivanje bojazni za privatnost građana“, dodaje.

Može li EU putem Brazila?

Kao primjer uspješnog državnog sustava digitalnih plaćanja često se navodi brazilski Pix.

„Upravo brazilski Pix je izvrstan primjer kako istisnuti posrednike iz priče, ali nisam siguran da je EU spremna riskirati ono što se dogodilo Brazilu nakon uvođenja Pixa – istrage, tarife, carine i slično u režiji SAD-a. U Brazilu 93% odraslih koristi Pix, a koristi ga jer je jednostavan.

Digitalni euro će funkcionirati na sljedeći način – prvo će vam se dodijeliti poseban račun koji će se zvati DEAN (Digital Euro Account Number) na koji ćete morati prebaciti novce sa svog IBAN-a. Tek tad možete plaćati digitalnim eurom pod uvjetom da ste tome vični i da ga onaj kome plaćate također koristi“, izjavljuje.

Prednosti digitalnog eura

Zaključuje kako ne misli da je digitalni euro loša ideja.

„Dapače, nosi brojne prednosti (offline plaćanja, niži troškovi za trgovce, mogućnost razvijanja digitalnih rješenja koja će olakšati njegovo korištenje…). Ali više puta sam postavio pitanje hoće li biti moguće pratiti transakcije i uvijek sam dobio odgovor da se to neće raditi. A ne da to neće biti moguće raditi.

Ako je već ideja da digitalni euro bude dopuna gotovini, onda ga treba učiniti jednakim gotovini koja ostaje jedini besplatni i anonimni sustav instant namire. Zašto ne razviti sustav koji će automatski onemogućiti zloupotrebe?

A ne da u slučaju da se dogodi neka nova „pandemija, prirodne katastrofe i ostale okolnosti u kojima uobičajeni načini plaćanja ne funkcioniraju“, gotovina bude istisnuta, a digitalni euro nadziran“, objasnio je.

„Ne znam što će to donijeti prosječnom građaninu, ali unatoč iznesenim argumentima protiv, draži mi je svijet s digitalnim eurom nego svijet u kojem SAD na sankcijske liste stavlja suca Međunarodnog kaznenog suda koji potom usred Europe ne može koristiti financijske usluge jer su sve američke“, dodaje.